Stara vrata ili Rimski luk nisu rimski slavoluk, kako se nekad pretpostavljalo, već reprezentativni glavni ulaz u središte kasnoantičkoga zapovjedništva rimske Tarsatike, antičkoga grada nad čijim se ruševinama uzdigla srednjovjekovna Rijeka. Riječki je puk instinktivno bio u pravu kada je ovaj antički spomenik u prošlosti jednostavno nazivao Vratima, a naziv Rimski luk postupno se počeo prihvaćati od razdoblja klasicizma, kada se započelo s njegovim dokumentiranjem i istraživanjem. Profilirana oplata Luka samo je fragmentarno sačuvana, preostali su dijelovi davno otpali ili razneseni, da bi bili ugrađeni u kuće srednjovjekovne Rijeke. Tarsatički principij je predstavljao glavni stožer, opskrbnu bazu i ishodište Alpske klauzure (Claustra Alpia Iuliarum), desetke kilometara duge no isprekidane crte sustava obrambenih zidina, tornjeva, stražarskih postaja i većih utvrđenja postavljenih na ključnim komunikacijama i uzvisinama, sa zadatkom zaustavljanja barbarskih provala prema Italiji kao središtu Rimskoga Carstva. Logistički je kao svojevrsni pozadinski garnizon ovog sustava bilo odabrano središte antičkoga lučkoga grada Tarsatike, koji je prethodio srednjovjekovnoj i današnjoj Rijeci. Ostaci obrambenog sustava tek su manjim dijelom istraženi, a još manjim prezentirani na Kalvariji u riječkoj četvrti Kozala, pokraj Jelenja i Studene u riječkom zaleđu i pokraj naselja Prezid u Gorskom kotaru, a protežu se dalje na području današnje Slovenije, manjim dijelom čak Italije i Austrije.
