Postoje mjesta u Rijeci gdje se granica između urbanog i prirodnog gotovo ne primjećuje. Dok grad ostaje iza leđa, nekoliko minuta hoda dovoljno je da asfalt zamijene zemljani putovi, more ustupi mjesto šumi, a buka grada ostaje u pozadini. Upravo takav doživljaj nudi mreža pješačkih staza objedinjenih pod nazivom Zeleno – plava Rijeka, s glavnom stazom Kantrida – Vrata Jadrana – Preluk koja je ujedno jedna od zanimljivijih riječkih staza za sve koji žele upoznati drukčije lice grada.

Šetnja započinje iznad Kantride, na dijelu gdje se gradski ritam brzo smiruje i prelazi u zelenilo na samom ulazu u Park lovora. Tu se atmosfera vrlo brzo mijenja — krošnje zatvaraju pogled prema ulicama, a staza vodi kroz prostor koji djeluje prirodno i nenametljivo uređeno. Nema osjećaja klasičnog gradskog parka naravno: ovdje je priroda ostavljena da zadrži vlastiti karakter. Uz put se mogu primijetiti voćke, cvjetne površine i detalji koji prostoru daju poseban identitet, bez pretjerane intervencije.

Ono što ovu rutu čini zanimljivom nije samo krajolik, nego stalna promjena ambijenta. Pojedini dijelovi djeluju poput mirnih šumskih prolaza namijenjenih sporijem hodu, dok drugi otvaraju male prostore za zadržavanje, razgovor ili kratki predah. Upravo ta izmjena otvorenih i zatvorenih dijelova daje stazi dinamiku, a sve djeluje prirodno i neopterećeno.

Kako se ruta nastavlja, teren postaje razvedeniji i postupno se povezuje s planinarskim stazama koje vode prema području poznatom kao Šuma Striborova. Upravo na tom dijelu priroda pokazuje svoju raznolikost. Izmjenjuju se livade, gusti šumski dijelovi i tragovi nekadašnjih građevina koji podsjećaju koliko je ovaj prostor tijekom godina mijenjao svoju ulogu. Povijest je ovdje prisutna tiho, gotovo skriveno među raslinjem.

Približavanjem području Vrata Jadrana ponovno se osjeća promjena. Šuma se postupno otvara, a pejzaž postaje svjetliji i prozračniji. To je trenutak kada pogled počinje bježati prema Kvarnerskom zaljevu, dok prirodni ambijent polako prelazi prema obalnom pojasu.

Dionica prema Preluku čini možda najdojmljiviji dio cijele ove šetnje. Na pojedinim mjestima zelenilo se iznenada razmiče i otvara se širok pogled prema moru. Kombinacija kamena, šume i otvorenog horizonta stvara osjećaj stalnog prijelaza između različitih krajolika, čineći ovu šetnju sve samo ne jednoličnom.

Na samom kraju spuštanje prema obali donosi potpuno drukčiji ritam. Nakon hlada i šumskih staza, dolazak uz more djeluje gotovo filmski — kao prirodan završetak puta koji je povezao više lica Rijeke u jednu cjelinu. Upravo u tome leži posebnost staze: u kratkom vremenu moguće je doživjeti grad, šumu i obalu bez osjećaja naglih prijelaza. Iako riječki zeleni pojas često ostaje izvan glavnih turističkih priča, ovakve staze pokazuju koliko prostora za odmor, rekreaciju i mir skriva grad, iznad svojih poznatih obalnih vizura.

Zeleno-plava Rijeka uključuje još nekoliko spojnih puteva, izdvaja se vrlo često odvojak za Bivio i odvojak za Skalete (Hilton) koji su također označeni plavo-bijelim markacijama.

Više o svemu dostupno je i ovdje.