Gradski toranj, jedan od simbola Rijeke, izvorno je predstavljao tipičnu prohodnu kulu kroz koju se ulazilo u utvrđeni grad. On i danas uspijeva dominirati središnjim dijelom Korza, iako su ga s vremenom nadvisile mnoge kasnije zgrade. Građen je u srednjem vijeku, vjerojatno na temeljima kasnoantičkih, primorskih gradskih vrata. Na donjem dijelu pročelja tornja danas je uočljivo nekoliko njegovih baroknih faza, koje odlikuje bogata arhitektonska plastika portala, u kamenu isklesanoga carskoga grba i reljefa austrijskih careva Leopolda i Karla VI. Rijeka ih je posebno slavila zbog pomorske orijentacije koju su uveli u državnu politiku austrijskoga dvora. Nadgrađe tornja, na kojem se još od XVII. stoljeća nalazi gradska ura, više je puta preoblikovano, znatnije na prijelazu XVIII. u XIX. stoljeće pod vodstvom gradskog inženjera A. Gnamba, a posljednji put koncem XIX. stoljeća prema projektu F. Bazariga.
Riječki grb oblikovan je u visokom reljefu ispod ure na Gradskome tornju. Car Leopold I. Habsburg dodijelio je Rijeci taj grb 1659. godine. Otada je simbol orla s riječkoga grba u službenoj komunikaciji zamijenio tradicijsko srednjovjekovno isticanje simbola sveca zaštitnika grada – sv. Vida. Glave dvoglavoga riječkog orla heraldički neobično gledaju u istom smjeru. Orao kandžama pridržava urnu iz koje teče nepresušni mlaz vode koji je trebao simbolizirati neiscrpnu vjernost grada austrijskom caru. Tu je “nepresušnost” kao sastavni dio grba trebalo potvrđivati i geslo INDEFICIENTER (nepresušno, ne sustajući), za tu prigodu iskovano u novolatinskom.
Skulptura riječkoga dvoglavog orla nekad se nalazila i na vrhu kupole tornja. Nakon Prvoga svjetskog rata talijanski su mu vojnici odrubili jednu glavu, kako bi manje nalikovao austrijskom a više rimskom orlu, a potpuno je uklonjen nakon Drugoga svjetskog rata.
Replika skulpture Riječkog dvoglavog orla ponovno je 19. travnja 2017. godine postavljena na vrh kupole Gradskog tornja. Autor skulpture je akademski kipar Hrvoje Uremović, koji ju je oblikovao prema smjernicama Konzervatorskog odjela u Rijeci i postojeće arhivske dokumentacije. Skulptura je u najvećoj mogućoj mjeri replika povijesne skulpture iz 1906. godine. Izrađena je u Ljevaonici umjetnina ALU d.o.o. u Zagrebu. Skulptura je izrađena u aluminiju. Teška je oko 270 kilograma. Visina skulpture je 255 centimetara, a raspon krila joj je 300 centimetara. Skulptura se nalazi na visini od oko 30 metara.
Uz bokove Gradskoga tornja prigrađene su ranoklasicističke palače, čija gradnja započinje koncem XVIII. stoljeća, odmah po rušenju gradskih zidina koje je odobrio car Josip II. U prolazu koji ispod tornja vodi prema riječkom Starom gradu, a nekad je predstavljao glavna vrata obzidanoga grada, koja su se, naravno, noću zatvarala, sačuvani su memorijalni natpisi i klesarski znak, srednjovjekovnoga, gotičkog majstora-graditelja.
