Razvoj Rijeke potakao je novodoseljeno slavensko stanovništvo – Hrvate – da zauzmu Tarsaticu i otpočnu formirati novo naselje. Prva izvorna vijest o srednjevjekovnom naselju potječe iz prve polovine XIII. st., no tada se u povijesnim izvorima pojavljuju dva naselja: TRSAT, na brijegu na lijevoj strani Rječine, na mjestu liburnskog naselja TARSATE i RIJEKA, na obali, na mjestu rimske TARSATIKE. Ta je Rijeka utvrđeni gradić, zbijen unutar zidina s nekoliko obrambenih kula podijeljen na dva dijela: u gornjem je srednjovjekovni kaštel i crkva Sv. Vida (otuda naziv Flumen Sancti Viti) i donje pučko, trgovačko i obrtničko naselje među čijim je žiteljima uobičajen naziv Rika ili Rijeka. Na početku i potkraj XIV. st. Rijeka je u posjedu Devinske gospode, knezova Krčkih (potonji Frankopani), nakon toga u posjedu obitelji Walsee, a od 1466. Habzburgovaca. Tada je Rijeka imala oko 3000 stanovnika. Znatan ekonomski procvat počeo je u XVI. st. uz trgovinu željezom, uljem, drvom, vunom, stokom i kožom. U XVI. st. u gradu djeluje i tiskara s hrvatskim pismom – glagoljicom. Tada na lijevoj obali Rječine ispod naselja Trsat još nema naselja (Sušak), ono se oformljuje tek u XVIII. stoljeću. Zlatno doba riječke trgovine naglo slabi u drugoj polovici XV. st. Česte turske provale prekidaju prometne putove, kao i ratovi pretendenata na mađarsko prijestolje te dugotrajni sukobi Uskoka s Mlečanima. Smirivanje ratnih prilika započinje u drugoj polovici XVII. st. Dolazak isusovaca u Rijeku, te osnivanje njihove gimnazije znatno unapređuje prosvjetno-kulturni život uz jačanje romanstva na uštrb hrvatskog jezika i glagoljice. Značajnu prednost riječka privreda počinje stjecati u XVIII. st. Tada je car Karlo VI. proglasio Rijeku slobodnom lukom, ali uskoro ojačala Mađarska kao dio Habzburške Monarhije počinje na Rijeku gledati kao svoj izlaz u svijet. Na prijelazu iz XVIII. i XIX. st. Rijeka je pod francuskom upravom, a nakon toga opet pod Austrijom.
