Alka

Izložba ekspresivnog sadržaja sastoji se od 15-tak aktova i „stihoproza” koje literarno prate slike s temom balkanske ženske patnje. O ideji izložbe govorit će kustosica Matea Bakotić.
Na slikama su stvarne žene zrele dobi, 12 modela s kojima je autorica radila, koje simboliziraju žene s Balkana. Gledajući ukupnu emociju koja prodire iz slika, već na prvi pogled uočljiva je težina, nijemi ženski krik, vapaj do neba i iz neba, izraz patnje koja je univerzalno ženska tj. kako autorica kaže – balkanska. Ta se patnja generacijski prenosi – kolektivno kroz identifikacijske i kulturne obrasce, a individualno nasljeđivanjem po tzv. ženskoj lozi. Pritom autorica obrađuje vlastito obiteljsko iskustvo do u daleku prošlost, tvrdeći da je bol pretkinja nemoguće ne naslijediti, ako ona za života ili nakon njega nije iscjeljena, A nije mogla biti iscjeljena u datom vremenu, zbog uske svijesti starih patrijarhata. Stoga ostaje energetski prisutna u vidu težine koja pritiska nasljednice po ženskoj liniji. Žene, prema ideji koju autorica ovdje i literarno obrađuje, ostaju trajno zarobljene u vlastitim bolima, dok se ne odrade rituali oslobođenja… kroz pripovijedanje, suosjećanje, zajedničko plakanje, pjevanje i ples, što žene svakako intuitivno i rade, sa svojim Tugama i Bugama, drugaricama po patnji i utjesi.