Tri sestre, ja

Autorski projekt Borisa Liješevića

Prema drami „Tri sestre“ A.P.Čehova

Što se točno događa kada se kazališni ansambl susretne s velikim dramskim tekstom? U procesu rada, pokreću se lavine asocijacija, prizivaju se priče i sjećanja, stvaraju se vrlo intimni prostori – razotkriva se ono što obično ostaje skriveno u pozadini kreacije lika. Taj unutarnji proces fermentacije, to „vrenje“ koje prethodi finalnom obliku – predstavi – postaje ovdje središnji fokus. Umjesto gotovog proizvoda, ova predstava se zagledava upravo u to dinamično stanje i proces fermentacije, u njegovu snagu, nepredvidivost, neizvjesnost i nesvodivost na formu. Taj proces snažan je, opasan i prijeteći. Liješevićev pogled na Čehovljevu dramu nije klasična interpretacija tog dramskog komada.

Ova predstava ponuditi će pogled odostraga. U uobičajenim redateljskim postupcima, resursi iz (ne)svjesnog koriste se kako bi se izgradio lik, no ovdje se događa upravo suprotno i dramski komad koristit će se kako bi se pokušalo izgraditi ono nesvjesno što komad priziva. Ova će predstava biti intimno svjedočanstvo o glumačkom stvaranju i procesima jer redatelj polazi od teze da je put do lika često puno životniji nego lik sam. Tko smo mi danas u odnosu na Olgu, Mašu i Irinu? Što za nas znači ta mitska „Moskva“ – simbol čežnje, promjene, nedostižnog? S kim se identificiramo i zašto? Predstava „Tri sestre, ja“ ne traži odgovore, već nudi prostor za ispitivanje vlastitih odaziva na dramski tekst. To je intimno svjedočanstvo o glumačkom stvaranju – proces koji je često životniji, dublji i istinitiji od fikcije.