Lansirna stanica dio je ugasle tvornice za proizvodnju torpeda i u njezinu su tvorničkom krugu nalazi od 1930-tih. To nije prvi objekt te vrste na istoj lokaciji. Svega 50-tak metara podalje, već u 19. stoljeću koristile su se dvije lansirne stanice. Vrijeme je učinilo svoje i one su pokleknule pred tehnološkim promjenama što ih je zahtijevao kontinuiran razvoj tog oružja.
Za razliku od tih nestalih stanica, drvenih, stanica koja još uvijek podsjeća na izum torpeda, čvršće je, armiranobetonske konstrukcije. Zahvaljujući lokaciji u krugu prvoga svjetskog pogona za proizvodnju torpeda, ona je svjedočanstvo tehničke inventivnosti Rijeke svoga vremena, te landmark industrijske baštine značajan u svjetskim okvirima.
Tvornica torpeda pojavila se na gospodarskoj karti grada kao posljedica zamisli Riječanina Giovannija Luppisa o obrambenom oružju protiv neprijateljskih brodova, nazvanom “spasitelj obale”. Luppis se idejom bavio početkom 1860-tih, bez dovoljno tehničkih znanja i sredstava za realizaciju.
Priča će krenuti sretnijim smjerom kada za nju zainteresira sugrađanina Roberta Whiteheada, upravitelja Riječkog tehničkog zavoda (Stabilimento tecnico fiumano). Bazirajući se na Luppisovoj ideji, Whitehead razvija rješenje nalik metalnoj ribi, koja se kreće pod morskom površinom. Prototip je iskušan 1866. Stabilimento se 1875. transformirao u Tvornicu torpeda R. Whitehead & Co. To je prva svjetska tvornica torpeda.
Riječka torpeda naručuju Velika Britanija, Francuska, Italija, Njemačka, Švedska, Japan, Rusija i mnogi druge države. Tvornica osniva pogone u inozemstvu, s vremenom dopušta licencnu proizvodnju širom svijeta. Proizvodnja u Rijeci potrajat će do 1966. Lansirna stanica iz 1930-tih nije bila samo mjesto na kojem se simuliralo lansiranje projektila s brodova, nego i iz zrakoplova.
