Stara vrata ili Rimski luk nisu rimski slavoluk, kako se nekad pretpostavljalo, već reprezentativni glavni ulaz u središte kasnoantičkoga zapovjedništva rimske Tarsatike, antičkoga grada nad čijim se ruševinama uzdigla srednjovjekovna Rijeka. Riječki je puk instinktivno bio u pravu kada je ovaj antički spomenik u prošlosti jednostavno nazivao Vratima, a naziv Rimski luk postupno se počeo prihvaćati od razdoblja klasicizma, kada se započelo s njegovim dokumentiranjem i istraživanjem. Profilirana oplata Luka samo je fragmentarno sačuvana, preostali su dijelovi davno otpali ili razneseni, da bi bili ugrađeni u kuće srednjovjekovne Rijeke. Tarsatički principij je predstavljao glavni stožer, opskrbnu bazu i ishodište Alpske klauzure (Claustra Alpia Iuliarum), desetke kilometara duge no isprekidane crte sustava obrambenih zidina, tornjeva, stražarskih postaja i većih utvrđenja postavljenih na ključnim komunikacijama i uzvisinama, sa zadatkom zaustavljanja barbarskih provala prema Italiji kao središtu Rimskoga Carstva. Logistički je kao svojevrsni pozadinski garnizon ovog sustava bilo odabrano središte antičkoga lučkoga grada Tarsatike, koji je prethodio srednjovjekovnoj i današnjoj Rijeci. Ostaci obrambenog sustava tek su manjim dijelom istraženi, a još manjim prezentirani na Kalvariji u riječkoj četvrti Kozala, pokraj Jelenja i Studene u riječkom zaleđu i pokraj naselja Prezid u Gorskom kotaru, a protežu se dalje na području današnje Slovenije, manjim dijelom čak Italije i Austrije.
Prolaz podno Luka vodi do unutarnjega trga, foruma Tarsatičkog principija. Ondje je i danas, podno začelja crkvice sv. Fabijana i Sebastijana, dobro sačuvano karakteristično ziđe, podignuto kasnoantičkom tehnikom zidanja opus mixtum, tj. uslojenim priklesanim kvadrima mjesnoga sivca kombiniranim sa slojevima tanjih opeka. Dijelom je sačuvano te konzervatorsko-restauratorskim zahvatom dopunjeno forumsko opločenje, kao i preostaci obodnih prostorija čije je ziđe bilo ožbukano, a dijelom i oslikano freskama. Vrlo reprezentativno bilo je ukrašeno oplošje forumske bazilike koja se protezala uz sjeverni obod unutarnjeg dvorišta našeg Principija. Tarsatičko vojno zapovjedništvo tlocrtno je imalo oblik kvadrata, stranica dugih četrdesetak metara. Kaskadno se uzdizalo prilagođavajući se kosini zemljišta. Nad njegovim su ostacima, slijedeći zatečenu zatvorenu strukturu i koristeći raspoloživi građevinski materijal, podizane kuće srednjovjekovne, renesansne i barokne Rijeke te ga upravo to čini karakterističnim spomenikom na kojem se kasnoantički ostaci prožimaju s kasnijim arhitektonskim slojevima. U kućnom nizu pretežno baroknih arhitektonskih karakteristika koji s juga obrubljuje područje Trga sv. Mihovila, iznad ostataka Principija, kasnoantičko je ziđe mjestimično očuvano do visine drugoga kata današnjih kuća.
Brojni numizmatički i drugi pokretni nalazi potvrđuju postanak i kontinuirani život Tarsatičkog principija od polovice trećeg do polovice četvrtog stoljeća poslije Krista. Karakteristično za garnizonski objekt kasne antike, postoje nalazi grube i fine keramike, staklenih posuda, dijelova oružja, oklopa, strelica, sulica, konjske opreme, pisaljki, nakita i brončanih predmeta koji se hipotetski mogu povezati s carskim kultom, ali i istočnjačkim kultovima tada raširenim među vojskom, a, naravno, i ranim kršćanstvom. Drugi pokretni nalazi poput renesansne majolike upućuju na ranu urbanu prošlost današnjeg grada Rijeke. Prostor unutarnjeg dvorišta konzervatorski je tretiran i prezentiran kao Arheološki park – Tarsatički principij.
Na mjestu nove uglovnice koja se uzdiže na sjecištu Užarske i Medulićeve ulice, tj. nekadašnjega glavnog dekumana i karda antičke Rijeke (Tarsatike), pronađeni su ostaci atrija i mozaičke podnice jedne gradske palače. Zacijelo se radilo o jednom od najraskošnijih rezidencijalnih zdanja rimske Tarsatike. Nakon istraživanja mozaik je preseljen u susjednu zgradu sjedišta Konzervatorskoga odjela u Užarskoj 26 i može se uz najavu razgledati u Galeriji Konzervatorskog odjela u Rijeci. I ondje su prilikom arheološkoga istraživanja pronađene kockice podnog mozaika, temelji ziđa i odvodni kanali. Stoga se može zaključiti da su na mjestu ove barokne palače, nastale spajanjem i nadogradnjom niza gotičkih kuća, u rimskom razdoblju također postojala luksuzna stambena zdanja.
