Današnji park nekada je bio vanjsko obrambeno dvorište Kaštela, prostor koji je oduvijek dio njegove cjeline i neposredno uz Kaštel vezan. Parke je smješten na najvišoj točki te omogućava izvrstan pogled prema Kvarnerskom zaljevu, ali i zaleđu, tj. Kanjonu Rječine.

Stoljećima korišten kao obrambeni, utilitarni i gospodarski prostor, na kojem su npr. prema povijesnim prikazima bili sađeni i vinogradi, krajem 19. stoljeća i nakon izgradnje kuće Decrevi, uređen je kao park. Stupanj očuvanosti parka iz tog razdoblja prepoznaje se samo u fragmentima prostorne kompozicije, grupaciji starih stabala te kamenim podzidima ploha, kao i obodnim obrambenim i ogradnim zidinama.

Današnji park nije ciljano stilski oblikovan nego je otvoreni prostor rekreacije unutar kojeg se nalazi i boćalište s ugostiteljskim lokalom, a njegov južni dio kao zelena površina s ostacima povijesnih zidanih struktura.

Parkom dominiraju biljne autohtone vrste bjelogorice i crnogorice otporne na lokalne klimatske uvjete. Dodatno, postojeći cedrovi, čempresi, koprivići i lipe ukazuju i na unošenje ukrasnog bilja karakterističnog za hortikulturu ovog kraja, koje su se prilagodile posebnostima staništa.

Zanimljivost:

Na prostoru Parka nalaze se i ostaci porušene konjušnice (prolaz prema Kaštelu) i zidane niše, koje je pažljivim promatranjem moguće uočiti.

Obrambeni zidovi koji sa sjeverne i istočne strane obrubljuju park, kao i sjeveroistočna kula, važan su dio identiteta i pojavnosti parka.