Da Rijeka ima groblje kućnih ljubimaca malo je poznato, čak i Riječanima. O njemu se tako malo zna, iako je uz pariško i londonsko jedno od najstarijih u Europi. Jedino groblje kuć-nih ljubimaca u Hrvatskoj smješteno u Lukovićima na Kozali, jedinstveni je kulturni spomenik koji svjedoči o dugoj tradiciji ljubavi i brige za životinje na ovim prostorima.
Riječani ispred svog vremena
Svjedok je da su Riječani i prije stotinu godina bili ispred svog vremena jer su u to vrijeme pse i mačke smatrali članovima svoje obitelji i odnosili se prema njihovoj smrti s potpunim poštovanjem. Danas, 100 godina kasnije, s time se malo gradova u svijetu može podičiti.
Tko je sagradio groblje?
Podaci o prvim ukopima ljubimaca su izgubljeni i ne postoji točan podatak o osnivanju riječkog groblja kućnih ljubimaca. Ni arhiva odnosno dnevni tisak s početka prošlog stoljeća ne spominju groblje, a ono kao takvo čak nije ni upisano u katastar. Iako se obično ističe da je nastalo oko 1903. ili 1904. godine, to nije moguće znanstveno potkrijepiti. Prvi očuvani pisani tragovi o ukopima potječu iz dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, a da je groblje tada postojalo svjedoči i nekoliko nadgrobnih spomenika iz tog vremena. Poruke na grobnicama napisane su na hrvatskom, a manji dio na talijanskom jeziku. Pretpostavlja se da su groblje izgradili lovci koji su u Lukovićima pokapali svoje lovačke pse.
Za groblje su vrlo brzo pročulo i izvan Rijeke i države te su vlasnici kućnih ljubimaca iz cijele tadašnje države, ali i iz ostalih država poput Njemačke i Italije u kojima nisu postojala slična groblja, za posljednje počivalište svojih ljubimaca birali Rijeku. Nažalost nije poznato ni koliko je kućnih ljubimaca pokopano na groblju, kao ni koje su sve životinje pokopane. Priča se da su se nekada na groblju pokapali i konji, no to nitko ne može potvrditi. Sudeći po očuvanim spomenicima, u novije vrijeme na groblju pokapali su se uglavnom psi i mačke, te nešto manje zečevi i ptice. Danas ima oko 60-tak grobnica, a u nekima je pokopano i po nekoliko ljubimaca.
No, na žalost ljubitelja životinja, riječko groblje zadnjih godina ima samo funkciju spomenika. Od 2004. se ukopi u Lukovićima više ne obavljaju i to zbog novog Zakona o veterinarstvu koji ne dopušta zakapanje životinja u zemlju zbog opasnosti da ih iskopaju druge životinje. Prema novim propisima tijela životinja moraju biti spaljena u za to predviđenoj spalionici.
Iako se ukopi već gotovo deset godina ne održavaju, groblje nije zapušteno. Na većini grobnica vidi se da ih vlasnici posjećuju i danas. Cvijeće je svježe, lampioni gore, grobovi su čisti i uređeni. Jedni su kraj groba svog ljubimca posadili ru-žin grm, drugi su svome psu na grob stavili omiljene igračke i figurice da mu prave društvo i na posljednjem počivalištu. Prošetati grobljem posebno je fascinantno na blagdan Svih Svetih kad je groblje kućnih ljubimaca veoma posjećeno i izgleda poput bilo kojeg groblja, ukrašeno plamičcima svijeća koje gore za drage nam prijatelje.
O groblju kućnih ljubimaca na Kozali nekada je skrbila Veterinarska stanica Rijeka, no sada to čini Grad Rijeka koji je ujedno i vlasnik zemljišta. Gradske komunalne službe brinu se o groblju i ono se redovito hortikulturalno održava kao svojevrsni riječki raritet. Što će biti s grobljem u buduć-nosti, zasad nije poznato. Sportski kinološki Klub Rijeka još je 2003. godine pokrenuo inicijativu da se ovaj jedinstveni objekt proglasi kulturnim dobrom jer bi na taj način budućim naraštajima svjedočio o jednom zanimljivom dijelu riječke povijesti.
Dok se čeka da se groblje zaštiti na njemu će mirno počivati Astra, Ajka, Don, Roki, Timmy, Miško,Tina, Pikolino, Linda i ostali ljubimci. Spomenici na kojima su ugravirane slike i poruke njihovih vlasnika poput Zauvijek ćemo te voljeti, Hvala ti na svemu i slične, nijemo će svjedočiti o ljubavi čovjeka prema životinji.
